Ana Verić - Legenda o postanku babine grede
LEGENDA O POSTANKU BABINE GREDE

Bilo davno u vremena stara
- med gredama šume i močvara
Sava voda svud se razljevala
- okolinu svoju poplavljala
Ge današnja Babina je Greda
- življela je njeka baba Keda
Greda bila poviše zemljište
- na njoj Keda imala stanište
Sava voda plavila je polja
- za življenje greda je najbolja
Savu vodu splavi prilazili
- na babinu gredu dolazili
Dobra baka splave dočikala
- s ljubavlju je goste privaćala
Vrime teklo i malo po malo
- na grede je naselje postalo
Namnoži se sve više žitelja
- na stanova i manji naselja
Vrime teklo i malo po malo
- jedinstveno selo zablistalo
Po legende staroj dobi ime
- uvik će se ponositi njime
Ge današnja Babina je Greda
- življela je njekad baba Keda!

(Ivan Petričević)

  Legenda o postanku Babine Grede
–––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––
 
U pripremi je nova knjiga poezije i proze Ane Verić: Od dana djetinjstva prošlo puno ljeta
 

STIGLE SU MI GODINICE A JOŠ SANJAM LICE BERAVICE

Stigle su mi lijepe godinice
A još sanjam lice Beravice
Isto nebo ista voda
Malo tko tu danas hoda
Rado pamtim od oraha hlada
 Beravicu kad sam bila mlada
Još po koja uspomena stoji
Kruška stara desetljeća broji
A jasenik čarolija prava
U dolini bio paša krava
Čuvala sam krave pjevajući
Zalaz sunca jedva čekajući
Da potjeram krave u štalicu
I podojim mlijeko u kanticu
Pa da bude sira i kajmaka
Odrasla sam i zdrava i jaka

Stigle su mi lijepe godinice
A još sanjam lice Beravice

________________

MOJE POSLANJE

Raduje me da još ima ljudi
što starinske posjeduju ćudi
što na mlađe starinsko prinose
i nošnjama oni se ponose
što se čuju pjesme iz davnine
iz davnine stare djedovine
starine mi dušu ispunjaju
a kistovi igračke postaju
na platnima našu prošlost rišem
u pjesmama ja istinu pišem
sve užeglo želim da izbrišem
i nizačim neću da uzdišem


 

 

BERAVICE RODNA
GRUDO MOJA

Beravice rodna grudo moja
Lijepa mi je okolina tvoja
Tebe krasi voda Beravica
Puna riba i plovećih ptica
Jasenici i bujni šumarci
Žito voze poljskim putem vranci
Čoban pjeva tjera čopor svinja
Kraj bostana žutih zrelih dinja
Krave pasu mladi govedari
U kanalim kad idu poljari
Beravice zato si mi mila
U tebi sam sretno dijete bila

________________

KUDA ODLAZE
ZELENA POLJA

Kako je tužno to naše polje,
venuć u čežnji da bude bolje.
Grud zalud traži mirisno cvijeće,
pjev sretne ptice, nebom što lijeće!
Tužno je, tužno to naše polje,
kada ni ševa više ne pjeva.
Tužno je polje, tužna sam i ja,
vonja li, vonja loša kemija!

O, divna prirodo Višnjega,
izvoru zdravlja svakoga!
Želim te neoskvrnutu  vratiti!

O, divna polja zelena,
djetinjstva moga nevina,
kad sklopim oči umorna,
po vama hodit ću  presretna!

 

MIR I ZDRAVLJE
PRIRODA NAM NUDI

Našao sam u šumici mira
Ispod hrasta nakupio žira
Pa krenuo preko ravnih njiva
U šljiviku nakupio gljiva
U pašniku pokraj jasenika
Nabrao sam crvenoga šipka
Kad na srcu uhvati tegoba
Nabrao sam crvenoga gloga
Ugledao jabuku divljaku
Ona liječi boli u stomaku
Nabrao sam cvijeće od kunice
Eto meni pune košarice
Košaru sam ja doma donio
Pa u snove slatke zaronio

Vratite se vi prirodi ljudi
Mir i zdravlje ona nama nudi

_______________

IZČEZAVA ŠTO
JE NJEKAD BILO

Izčezava što je njekad bilo,
još ge koje starinsko odilo!
Kabanice izgrizoše moljci,
nestadoše opanci, obojci.
Izumriješe starice i starci i sa njima kožusi pulanci.
Više snaše šamije ne vežu,
sada tilo u taice stežu!

Nema naši didova i baka
S njima nesta nošnji nam predaka